Draginje, jedno malo selo u blizini Šapca, predstavlja neobičnu mješavinu prošlosti i sadašnjosti, običaja i luksuza. Nekada zaboravljeno i bez osnovne infrastrukture, danas je simbol raskoši, mjesto koje ostavlja bez daha svakoga ko kroči u njegovo srce.
- Već na prvi pogled, posjetioca dočekuju impozantne kuće, nalik dvorcima, koje više podsjećaju na filmske scenografije nego na realnost jednog srpskog sela. Njihove fasade od bijelog kamena i vrtovi uređeni do savršenstva pričaju priču o upornosti, trudu i ogromnoj želji da se ostavi trag.
Ono što Draginje čini zaista jedinstvenim jeste činjenica da su ova zdanja nastala zahvaljujući gastarbajterima koji su tokom proteklih decenija napuštali domovinu u potrazi za boljim životom. Radeći najteže poslove u inostranstvu, oni su godinama štedjeli s jednom jasnom namjerom – da u svom selu izgrade dom koji će biti simbol uspjeha i društvenog položaja. Priče o ljudima koji su sa samo nekoliko razreda škole uspjeli da izgrade palate vrijedne stotine hiljada eura, nisu rijetkost. Svaki arhitektonski detalj, bilo da je riječ o kovanom gvožđu, gipsanim lavovima ili pozlaćenim ogradama, nosi posebnu simboliku. Njihove kuće predstavljaju svojevrsne spomenike trudu i snovima onih koji su svoje najbolje godine dali tuđim zemljama – ali srcem nikada nisu otišli iz svog sela.
- Upravo zbog te povezanosti sa korijenima, Draginje oživljava tokom ljeta. Tada se ulice napune luksuznim automobilima, dvorišta postanu mjesta okupljanja, a prazne kuće ponovo dobiju svoj smisao. Iako većinu godine ovo selo izgleda pusto i tiho, njegova ljepota i raskoš postaju vidljivi tek kada se njegovi stanovnici, makar nakratko, vrate. Stariji mještani često ostaju kao čuvari ognjišta, dok mlađe generacije grade živote u Beču, Austriji ili Njemačkoj. Dok su nekada kuće sa lavovima od gipsa bile vrhunac luksuza, danas se preferiraju moderni detalji – poput kupola, unutrašnjih bazena i zavesa iz Gučija koje bude divljenje i čuđenje.
- U jednom od svojih tekstova, regionalni portal Blic.rs pisao je o sličnom fenomenu u Srbiji: o selima koja spolja blistaju, ali iznutra čuvaju tišinu i nostalgiju. Prema njihovim navodima, ovakva sela sve su češća pojava u dijelovima Srbije gdje su gastarbajteri ulagali godine zarade u domove kakve nikada neće u potpunosti živjeti. Ovaj paradoks – bogatstvo bez prisutnosti – može se primijetiti i u drugim selima poput Hrtkovaca ili Banatskog Aranđelova, gdje decenije odlazaka u inostranstvo oblikuju cijela naselja poput eksponata na otvorenom. (IZVOR: Blic.rs)
Ovaj fenomen privukao je i pažnju sociologa i antropologa. U reportaži za televiziju N1, sociolog Ivan Vesić objasnio je kako su ovakve arhitektonske pojave u suštini vizuelni identiteti jednog naroda koji želi da se izbori za status, uprkos formalnom obrazovanju ili socijalnom položaju. Kuće postaju simbol ne samo uspjeha, već i otpora, način da se ponos i identitet prenesu na generacije koje dolaze. Vesić napominje da luksuzne fasade, raskošni vrtovi i skupocjeni automobili nisu samo stvar estetike, već društvene komunikacije – poruka i onima koji odlaze i onima koji nikada nisu napustili domovinu. (IZVOR: N1 Info)
- Domaći mediji često se vraćaju ovoj tematici, jer sela poput Draginja pokreću rasprave o tome šta zapravo predstavlja dom. Portal Telegraf.rs objavio je da se u Srbiji broj napuštenih sela povećava iz godine u godinu, ali da postoji poseban tip sela – poput ovog u Mačvi – koja su prepuna novca, ali prazna života. U članku se navodi kako se luksuzne kuće često koristi samo “za slavlja i ljetnje odmore”, dok se radost doma ponekad premješta preko granice, u stanove evropskih metropola. Upravo zato, Draginje je simbol jedne čitave epohe – epopeje migracija, uspjeha, nostalgije i neugasle veze prema rodnom kraju. (IZVOR: Telegraf.rs)
Prva raskošna vila u Draginju podignuta je kao inspiracija cijeloj zajednici. Od nje je počela era arhitektonskog nadmetanja – gdje jedna porodica pokušava nadmašiti drugu ne samo izgledom kuće, već i unutrašnjim uređenjem. Danas su u modi gipsani orlovi, terrazzo podovi, italijanske pločice i pozlaćena kupatila. Nekadašnji simboli statusa, kao što su lavovi i figure konja ispred kapije, sada se zamjenjuju modernijim i luksuznijim elementima. Selo se mijenja, ali ponos ostaje.
Iako mnogi stanovnici danas žive u ogromnim kućama širom Evrope, njihov povratak u selo – makar nakratko – vraća život zidinama koje bi inače stajale puste i tihe. Draginje je više od mjesta. To je simbol ljubavi prema korijenima, umjetnosti gradnje, i težnje ka nečemu boljem. To je selo koje priča priču o borbi, identitetu i uspjehu – priču koja ne prestaje da intrigira sve one koji prolaze kroz njega, diveći se raskoši koja prelazi granice obične arhitekture.
Danas, kada automobili poput “BMW-a” i “Mercedesa” krase gotovo svako dvorište, a bazeni postaju standard, Draginje ostaje živi muzej ljudske ambicije. Svaka fasada, svaka ograda, svaka terasa – čuva osjećanja onih koji su daleko od doma, ali nikada nisu prestali sanjati o njemu. Popločane staze možda nemaju mnogo tragova koraka, ali nose neizbrisivu priču, priču o Draginju – selu koje je postalo legenda.
