Priča o odnosu Siniše Mihajlovića i njegovog vanbračnog sina dugo je bila obavijena tišinom, ali iza tog vela skrivala se duboka emocija i teret koji je legendarni fudbaler godinama nosio.
- Kako otkriva Kurir, upravo ta tišina bila je izvor bola – i za njega, i za dječaka Marka, koji je odrastao u Milanu, daleko od očeve svakodnevice, ali ne i daleko od njegovog imena. Još kao mali gledao je utakmice i golove čovjeka kojeg je poznavao samo sa ekrana, pokušavajući da u njegovom liku pronađe komadić sebe. Siniša je, s druge strane, godinama krio koliko ga je takva slika razarala, iako je ispunjavao sve očeve obaveze – od priznavanja očinstva do finansijske i životne podrške.
Priča zapravo počinje mnogo prije njihovog susreta, dok je Marko bio tek dječak, a Siniša već etablirani sportista. Iako ga je priznao od prvog dana, namjera mu je bila da se susret dogodi tek kada dječak postane punoljetan. Ipak, kako je sam govorio, ta odluka ga je emotivno lomila. “Blic” navodi da je Miha često ponavljao kako mu se srce paralo svaki put kad bi saznao da njegov sin sjedi tik ispred televizora, potpuno opčinjen, dok gleda čovjeka kojeg želi da upozna više od ičega. U tim trenucima, kako je kasnije opisao, noćima nije spavao – rastrzan između želje da postupi ispravno i straha da će preranim susretom unijeti konfuziju u život djeteta.
- Iza takvih emocija krila se jedna vrsta očeve borbe – želja da svom sinu jednog dana priđe kao zreo, stabilan čovjek, spreman na iskrenu i otvorenu vezu. Nije htio da stvari budu zasnovane na brzopletim odlukama ili impulsima iz mladosti. Međutim, život je rijetko tako pravolinijski kako bismo željeli. Tokom godina, dječakova znatiželja i potreba za ocem rasla je sve više, a Siniša je osjećao da taj rast više ne može ignorisati.
Upravo zato je, kako prenosi Žurnal, prelomni trenutak stigao 2004. godine kada je donio odluku da više ne želi čekati. Tog decembra, u Milanu, desio se susret koji izgleda kao scena iz filma. Dok je Miha izlazio na aerodromsku dolaznu kapiju, Marko je već stajao tamo – uzbuđen, nervozan, sa osmehom koji je otkrivao sve ono što je godinama nosio u sebi. Samo nekoliko sekundi kasnije, otac i sin potrčali su jedan ka drugom, kao da žele nadoknaditi sav izgubljeni vremenski prostor u jednom dugom zagrljaju. Taj trenutak postao je jedan od najvažnijih u Sinišinom životu.
- U tom zagrljaju, kako je kasnije ispričao, osjetio je nešto što ni trofeji ni pobjede nisu mogli da mu pruže. Obećao je sinu da će mu posvetiti gol na narednoj utakmici protiv Breše, i to obećanje je ispunio. Kurir podsjeća da je Markov uzvik: „Tata, ispunio si obećanje!“ bio trenutak koji je Siniša opisao kao čist, nepatvoren osjećaj sreće, gotovo dječački. Bio je to početak njihove priče koja je konačno dobila mogućnost da se gradi bez prepreka.
Ali nije samo Siniša bio duboko ganut tim susretom. Njegova majka, žena koja je uvijek stajala uz svog sina, jedva je zadržala staloženost kada je upoznala svog dugo priželjkivanog unuka. Priča kaže da je jedva progovorila, ali je uspjela izustiti nekoliko riječi koje su jasno govorile koliko je emotivno doživjela taj trenutak: prepoznala je u Marku Sinišu iz njegovih najranijih godina. Ta slika pokazala je koliko je ova porodica, i pored turbulentnih okolnosti, zadržala snagu da prihvati i voli.
- Kako piše Blic, upravo takvi trenuci otkrivaju suštinu Siniše Mihajlovića – čovjeka koji je iza svoje sportske čvrstine i borbenosti nosio duboku osjetljivost i sposobnost za veliku ljubav. Njegov odnos prema porodici oduvijek je bio stub njegove snage. Iako je vodio izuzetno kompleksan život pun profesionalnih izazova i ličnih borbi, uključujući i kasniju bitku sa bolešću, nikada nije zanemarivao ljudsku dimenziju svog postojanja. To je, zapravo, ono što ga je činilo posebnim – ne samo kao sportistu nego prije svega kao čovjeka.
Markova priča, obilježena dugim periodom tišine, ali i izuzetnim trenutkom susreta, govori o dvije stvari: o žudnji djeteta da upozna oca i o teretu oca koji želi da postupi ispravno prema svima oko sebe. Njihov susret nije bio samo susret oca i sina — bio je to sudar dviju sudbina koje su godinama koračale paralelnim putevima, neprestano se dodirujući kroz televizijski ekran i misli koje nikada nisu izgovorene naglas.
- Kada se na to doda i emotivna reakcija Sinišine majke, postaje jasno da je susret bio mnogo više od jednog porodičnog događaja. Kurir ističe da su ti trenuci ostali trajno urezani u porodičnom pamćenju Mihajlovića, kao podsjetnik da se ljubav, bez obzira na sve prepreke, uvijek probije na površinu. Upravo takvi trenuci, iako intimni i lični, govore o univerzalnim ljudskim temama – o potrebi za pripadanjem, o hrabrosti da se krene ispočetka i o važnosti da se pomire prošlost i sadašnjost.
Siniša Mihajlović ostavio je iza sebe sportsko nasljeđe koje je teško nadmašiti, ali njegovo nasljeđe u privatnom životu jednako je snažno. Za mnoge će ostati čovjek koji je znao da se izbori za sve što mu je važno – na terenu, ali i van njega. Odnos sa Markom pokazuje kako se greške iz mladosti mogu pretvoriti u priče o pomirenju i hrabrosti, ukoliko postoji volja da se napravi prvi korak.
Kako napominje Blic, taj zagrljaj na aerodromu ostao je simbol neočekivanog, ali duboko željenog početka – trenutka koji je spojio dvije duše koje su godinama tražile put jedna do druge. Upravo taj trenutak mnogi pamte kao jedan od najemotivnijih fragmenata života slavnog sportiste, koji je, pored svojih profesionalnih dostignuća, ostavio za sobom i priču o ljubavi koja je dugo čekala svoj čas
