Fotografije preminulih osoba uvijek su bile snažan simbol, duboko ukorijenjen u kulturi i tradiciji. One nisu samo uspomene, već također predstavljaju vezu s onima koji su nas napustili.
- U mnogim kulturama, uključujući i onu našu, smatraju se duhovnim mostom između svijeta živih i mrtvih. Međutim, postoje brojna vjerovanja i preporuke u vezi s načinom na koji bismo trebali čuvati i tretirati ove slike, jer, kako mnogi vjeruju, one mogu imati značajan utjecaj na duhovnu ravnotežu doma i ukućana.
Jedno od najpoznatijih pravila koje se prenosi kroz generacije jeste da se fotografije pokojnika ne smiju držati na vidljivim i svakodnevnim mjestima u domu. Prema vjerovanjima, stalna prisutnost slika preminulih može utjecati na energiju ukućana, stvarajući neku vrstu neprestanog duhovnog povezivanja s mrtvima.
- To, navodno, može dovesti do emocionalne iscrpljenosti, tjeskobe, pa čak i fizičkih tegoba. U tom kontekstu, mnogi savjetuju da slike pokojnika treba držati na mjestima koja nisu svakodnevno pristupačna – u albumima, ladicama, kutijama. Na taj način, ove slike postaju osobne uspomene koje se povremeno gledaju, a ne svakodnevno, čime se omogućava da se sjećanje na preminule osobe očuva s poštovanjem, ali bez narušavanja svakodnevnog života.
Također, još jedno važna preporuka odnosi se na razdvajanje fotografija živih i preminulih osoba. Postoji uvjerenje da slike ovih dviju grupa ne smiju biti pomiješane u istoj galeriji, albumu ili okviru. Neki čak smatraju da bi, ako se na jednoj slici nalaze i živi i preminuli, trebalo fizički odvojiti te slike, izrezivanjem ili pomicanjem. Ovaj čin simbolički razdvaja energiju dvaju svijeta – onog živih i onog mrtvih, kako bi se spriječilo miješanje koje bi, prema vjerovanjima, moglo izazvati duhovnu neravnotežu.
- Zanimljivo je da se u mnogim slučajevima, kako bi se očuvala duhovna harmonija, preporučuje da slike pokojnika budu pohranjene u crnim kutijama ili crnim albumima. Crna boja, koja se često povezuje s krajem i mirom, ima simboliku zaštite. Korištenje crne boje za pohranu fotografija pokojnih smatra se načinom da se održi poštovanje i spokoj u duhovnom prostoru, te da se održi unutrašnja ravnoteža domaćinstva. Na ovaj način, prostor u kojem se čuvaju slike pokojnika postaje posebno odvojeno i mirno mjesto, a domaćin zadržava duhovnu higijenu prostora.
- Još jedno važno pravilo koje se slijedi u mnogim zajednicama je da se slike pokojnika ne gledaju često, već samo u posebnim prilikama, kao što su Zadušnice, godišnjice smrti ili drugi dani posvećeni molitvama za duše preminulih. Vjeruje se da su tada duhovna vrata između živih i mrtvih najotvorenija, i da je gledanje tih fotografija u tim trenucima više od obične aktivnosti – to je trenutak rituala, unutarnjeg susreta, molitve ili izražavanja zahvalnosti prema voljenima koji su preminuli.
Mnogi ljudi koji prakticiraju ove običaje navode da im ovakvo gledanje slika pruža osjećaj smirenosti, zahvalnosti i duhovne povezanosti s onima koji nisu više među nama. U tom kontekstu, gledanje slika postaje proces duhovnog čišćenja, koji nije težak, već smiruje dušu i omogućuje emotivnu stabilnost, bez toga da osoba osjeća da je prošlost stalno prisutna u svakodnevnom životu. Uvijek postoji balans između čuvanja sjećanja i života u sadašnjem trenutku, a takvi rituali omogućavaju duhovnu ravnotežu, što je od neprocjenjive važnosti za one koji se pridržavaju ovih tradicija.
- Iako mnogi ljudi danas ne vjeruju nužno u energetsku dimenziju tih pravila, mnogi ih i dalje slijede iz poštovanja prema svojim precima i iz osjećaja duhovne odgovornosti. U tom svjetlu, fotografije pokojnika postaju više od uspomena – one postaju simboli duhovne povezanosti između prošlih i sadašnjih generacija, mostovi kroz koje se prenosi ljubav i sjećanje. Sam odnos prema tim fotografijama, pa i prema prostoru u kojem se čuvaju, postaje i pitanje unutrašnjeg balansa, poštovanja, te duhovnog dostojanstva. Svaka slika koju čuvamo, u konačnici, nije samo slika lica, već i odraz života, ljubavi i osobne povezanosti s onima koji su nas voljeli i pratili.
Domaće izvore koji se odnose na slične teme, kao i tumačenja kulturnih vjerovanja o smrti i duhovnoj ravnoteži, možete pronaći u Danas.ba (Danas.ba, 2025). Pored toga, korisni članci o duhovnoj ravnoteži i tradicijama čuvanja uspomena dostupni su na portalu Avaz.ba (Avaz.ba, 2025). Za više informacija o duhovnim ritualima i vjerovanjima u Bosni i Hercegovini, također možete konsultirati Blic.rs (Blic.rs, 2025)
