U današnjem društvu, puno je situacija koje naizgled izgledaju jednostavno, ali skrivaju mnogo dublje probleme. Jedna od tih situacija, koja je na prvi pogled humoristična, zapravo osvetljava ozbiljan problem u komunikaciji unutar zdravstvenog sistema.
- Ova priča o baki koja je, iz svoje sobe u bolnici, pozvala bolnicu kako bi saznala u kakvom je stanju, postala je viralan vic, ali i snažna metafora za probleme koje stariji ljudi svakodnevno doživljavaju u zdravstvenim ustanovama.
Baka, koja se zatekla u bolničkom krevetu, nije imala nikakvih informacija o svom zdravlju. Dani su prolazili, a ona je, poput mnogih pacijenata, čekala da joj neko kaže šta se s njom događa. Niko joj ništa nije objašnjavao, dok su doktori bili zauzeti, a medicinske sestre u žurbi.

- “Kao da sam nevidljiva”, pomislila je baka, koja je odlučila da se ne preda tišini i da uzme stvari u svoje ruke. U trenutku frustracije, pozvala je bolnicu i upitala samo jedno: „Dobar dan, kako je Marija Matić?“ U početku je to zvučalo kao jednostavan poziv, ali ono što je uslijedilo, postalo je puno više od toga.
Na poziv se javila medicinska sestra koja je rutinski pitala: „Koja soba?“ Kada je baka odgovorila da se nalazi u sobi 109, sestra ju je zamolila da sačeka. Nakon nekoliko trenutaka, sestra je odgovorila da je Marija dobro, stabilna i da će biti puštena kući u petak. Onda je, misleći da razgovara s članom porodice, upitala: „Vi ste joj kćerka?“ I tu nastaje pravi trenutak iznenađenja. Baka, sa dozom humora i frustracije, odgovara: „Ne, ja sam Marija Matić. Niko mi ništa ne govori danima!“ Ova scena postaje simbolična za mnoge starije osobe koje se osjećaju zapostavljeno, čiji glasovi često ostaju nečujni u zdravstvenim sistemima. “Blic” piše da ovakvi problemi, uprkos tome što izgledaju kao šala, često ukazuju na ozbiljne propuste u komunikaciji između pacijenata i zdravstvenih radnika.
- Priča o baki iz bolnice, koja je morala da postavi pitanje kako bi saznala svoje vlastito stanje, duboko je emotivna, iako je humoristična na površini. Žena koja je uspjela pronaći snagu da se suprotstavi apatiji sistema, pokazuje da stariji ljudi, uprkos godinama, posjeduju ogromnu želju za kontrolom i informacijama o svom zdravlju. Nažalost, često ostaju na marginama zdravstvene pažnje, a oni najpotrebniji podaci, koji im mogu donijeti mir, ostaju im uskraćeni. “Glas Srpske” redovno upozorava na važnost pravovremene komunikacije sa pacijentima, ističući kako starije osobe zaslužuju ne samo medicinsku pažnju, već i ljudsku, emocionalnu podršku i osnovne informacije o svom zdravlju.

- Baka, iako samo jedan pacijent u velikoj bolnici, nije bila samo broj. Njena borba da sazna osnovne informacije o svom stanju zapravo je odražavala širu sliku – često zaboravljeni glas starijih ljudi, koji ne samo da čekaju odgovore, nego su ponekad prisiljeni da se bore za osnovne informacije. Upravo zbog takvih priča, koja naizgled izgleda kao vic, ali nosi tešku poruku o komunikaciji unutar zdravstvenog sistema, nužno je da se pažnja posveti tome da se stariji ljudi ne osjećaju kao da su izvan sistema, nego da im se pruži potrebna pažnja. Na portalu Nova.rs često se nalaze slične priče koje ističu humoristične anegdote, ali takođe ukazuju na ozbiljne probleme u komunikaciji u bolnicama, što je nešto što se mora mijenjati kako bi se izbjegle ovakve situacije.
Kroz ovu priču, baka nam pokazuje snagu duha i hrabrost. Njeno pitanje „Kako je Marija Matić?“ postalo je simbolična tačka za prepoznavanje nečujnih pacijenata u sistemu. “B92.net” redovno naglašava kako stariji pacijenti često ostaju nevidljivi u bolnicama, a pružanje osnovnih informacija moglo bi značajno poboljšati njihovu mentalnu dobrobit i osjećaj sigurnosti. Baka je na kraju, iako na vrlo duhovit način, dobila ono što je željela – odgovor na svoje pitanje, ali je istovremeno ukazala na jedan sistemski problem koji pogađa mnoge druge ljude poput nje.

Na kraju, ovo je priča koja nas podsjeća na to koliko je važno čuti svakog pojedinca. “VasGlas.info” ističe da je osnovno pravo svakog čovjeka da bude informiran o svom zdravlju, a baka nam je kroz humor i iskrenost pokazala kako humor ponekad postaje najjači odgovor na osjećaj zanemarenosti. Bez obzira na godine, svaki pacijent zaslužuje pažnju i poštovanje, a naročito oni koji često postaju nevidljivi u velikim bolničkim sistemima












