U ovom članku objašnjavamo zašto Srbi slave srpsku Novu godinu i po kom kalendaru se ona obilježava. U nastavku saznajte koji običaji prate ovaj praznik i zašto su mnogima danas gotovo nepoznati…
Julijanska Nova godina, koja se slavi u noći između 13. i 14. januara, tradicionalno okuplja ljude širom Srbije i drugih pravoslavnih zemalja. Iako nije zvaničan državni praznik, ova Nova godina ima duboko ukorenjeno značenje u kulturi i običajima. Mnogi građani Srbije, ali i drugih zemalja Balkana, dočekuju ovaj praznik u krugu porodice, na trgovima ili u restoranima, uz bogatstvo običaja koji prate ovaj specifičan datum.
- Naziv “srpska Nova godina” najčešće se koristi u Srbiji, dok se u drugim delovima sveta, poput Rusije, Ukrajine, Belorusije, Gruzije i drugih pravoslavnih zemalja, ovaj praznik naziva julijanskom, starom ili pravoslavnom Novom godinom. U nekim delovima Evrope, poput nemačkih kantona u Švajcarskoj i delova Škotske, takođe se slavi julijanska Nova godina. Zanimljivo je da se ovaj praznik proslavlja u različitim krajevima sveta, iako nije zvanični dan u kalendaru, jer se vezuje za tradiciju pravoslavnih vernika.

Iako precizan datum kada su Srbi počeli da slave Julijansku Novu godinu nije poznat, praznik je stekao na značaju nakon Prvog, a naročito nakon Drugog svetskog rata. Tokom komunističke vladavine, ova proslava nije bila zvanično organizovana, pa su javni dočeci bili zabranjeni. Međutim, uprkos tome, mnogi su nastavili da proslavljaju ovaj praznik u krugu porodice i prijatelja.
- Blic navodi da su ovi običaji, iako su tokom istorije bili potisnuti, ponovo postali popularni u poslednjim decenijama. Do razlike između dve Nove godine dolazi zbog reforme kalendara 1582. godine, kada je uveden gregorijanski kalendar, dok su pravoslavne zemlje nastavile da koriste julijanski kalendar. Iako je Kraljevina SHS 1919. godine zakonom izjednačila oba kalendara, Srpska pravoslavna crkva je nastavila da koristi julijanski.
Običaji koji prate proslavu julijanske Nove godine povezani su sa dubokom verom i tradicijom. Praznik se poklapa sa crkvenim praznicima kao što su Obrezanje Gospoda Isusa Hrista i krsna slava Svetog Vasilija Velikog.

Tokom ove noći, domaćice obavezno priređuju obrok koji se temelji na božićnoj pečenici, najčešće glavi jagnjeta ili praseta. Večernji listpiše da je običaj da se na ovaj praznik mesi specijalna novogodišnja česnica, poznata kao “vasilica”. Ova česnica obično sadrži novčić, koji se, prema verovanjima, simbolično povezuje sa srećom i napretkom u narednoj godini.
- Crkva na Julijansku Novu godinu obavlja molitve i bogosluženja, pozivajući verne na duhovni način proslave. Spaljivanje ostataka badnjaka u nekim delovima Srbije, kao i pravljenje krofni s novčićem, deo je tradicionalnih običaja koji prate ovu proslavu. Jutarnji list ističe da, pored hrane, postoji i tradicija unošenja nečega novog u kuću na ovaj dan, što simbolizuje napredak i blagostanje tokom godine. Veruje se da je to čin koji doprinosi dobrobiti domaćinstva, jer omogućava prosperitet u narednim mesecima.
Iako je Julijanska Nova godina još uvek praznik sa značajnim verovanjima i običajima, ona ima i moderniji aspekt, naročito u velikim gradovima. Na trgovima i u ugostiteljskim objektima organizuju se proslave koje privlače veliki broj ljudi, želeći da dožive ovu noć sa prijateljima i porodicom. Index.hr napominje da, uprkos tome što nije zvaničan praznik, proslave i okupljanja u Srbiji postaju sve popularnija, a julijanska Nova godina često je prilika za ponovni susret sa rodbinom i prijateljima.

U Srbiji, kao i u mnogim drugim pravoslavnim zemljama, 13. januara ostaje dan kada se ljudi sećaju tradicije i običaja, okupljaju u porodicama i sa prijateljima, slaveći u duhovnom i veselom okruženju. Ovaj praznik i dalje nosi snažnu simboliku, kako na verskom, tako i na društvenom planu, podsećajući nas na bogatstvo kulturnog nasleđa koje je preživelo kroz istoriju.












