Kroz ovo izdanje Vam otkrivamo zašto neke navike u javnim toaletima, poput stavljanja toalet papira na dasku, možda nisu toliko korisne koliko se misli. U nastavku saznajte šta stručnjaci kažu o higijeni i koje su zapravo sigurnije navike…
Javni toalet je kao polisa osiguranja – osjećamo se znatno sigurnijim kada znamo da nam je u blizini, ali se u dubini duše iskreno nadamo da je nikada u životu nećemo morati upotrijebiti. Odlazak u ove prostore kod većine ljudi izaziva nelagodu i urođeni nagon za maksimalnom opreznošću, s obzirom na to da ih automatski povezujemo sa nehigijenskim uslovima i opasnostima od raznih zaraza.
- Vođeni tim strahom, mnogi od vas su sigurno, u očajničkoj nadi da će izbjeći neku gadnu infekciju ili kožno oboljenje, prije sjedanja pažljivo oblagali dasku na WC šolji slojevima toalet papira. Ova praksa je toliko rasprostranjena da je postala neka vrsta univerzalnog, nepisanog pravila ponašanja u kabinama širom svijeta. Međutim, najnovija saznanja i mikrobiološke analize donose šokantne informacije koje vas uopšte neće obradovati, jer se ispostavilo da se najveća koncentracija opasnih bakterija u javnom toaletu nalazi upravo na toalet papiru.

Čitave generacije ljudi, u želji da zaštite svoje zdravlje, zapravo cijelog života prave kardinalnu grešku koja ima potpuno suprotan efekat od željenog. Kako u svom uvodnom tekstu o higijenskim zabludama u modernom društvu domaći medijski portal Kurir navodi, naša percepcija čistoće u javnim prostorima često je potpuno iskrivljena i vođena pogrešnim pretpostavkama koje nemaju nikakvo uporište u stvarnoj nauci.
- Misleći da se panično štite od nevidljivih neprijatelja, ljudi uopšte ne znaju da patogene bakterije zapravo uopšte ne naseljavaju površinu same WC daske u onolikoj mjeri u kojoj se to vjeruje. Kada uđemo u kabinu, daska nam vizuelno djeluje kao najprljaviji i najrizičniji element, ali istina je da je ona u ovom ekosistemu zapravo jedan od najbezbjednijih faktora, dok prava opasnost vreba sa mjesta od kojeg to najmanje očekujemo i koje koristimo za ličnu higijenu.
Pravo i realno leglo bakterija je zapravo papir, jer on svojom specifičnom, mekanom i izrazito reljefastom strukturom čini idealno okruženje za zavlačenje mikroorganizama, kao i za njihovo ekstremno brzo množenje. Svaki put kada se u toaletu pusti voda, a da pritom poklopac šolje nije spušten, stvara se nevidljivi aerosolni oblak koji sa sobom nosi milione fekalnih čestica i bakterija koje se raspršuju po cijeloj prostoriji.

Ove čestice padaju direktno na toaletni papir koji ih, poput sunđera, momentalno upija u svoje pore i zadržava duboko u vlaknima. Sa druge strane, glatka plastična ili keramička WC daska je namjenski dizajnirana tako da maksimalno onemogućava zadržavanje i razmnožavanje klica. Njena pažljivo zaobljena, ravna i neporozna površina napravljena je sa ciljem da bakterije prosto klize sa nje i da se nemaju za šta zakačiti, što je čini izuzetno nepovoljnom sredinom za opstanak mikroba, posebno kada se redovno održava i briše.
- Detaljno analizirajući navike građana i prenoseći mišljenja epidemiologa, poznati srpski portal Blic otkriva da nesvjesno oblaganje daske papirom zapravo stvara direktan most između nagomilanih patogena i našeg tijela, čime se rizik od kontaminacije kože drastično povećava umjesto da se smanji. Ljudi tako, u apsurdnom pokušaju da kreiraju sterilnu barijeru, golim rukama kidaju kontaminirane trake papira i prislanjaju ih uz tijelo, nesvjesni da su upravo napravili savršenu podlogu za prenos klica. Isti ovaj princip važi i za papirne ubruse koji se nalaze u neposrednoj blizini lavaboa.
Nakon što operete ruke sapunom i pomislite da ste završili sa procesom dezinfekcije, posezanjem za otvorenim ubrusom pored česme vi se zapravo ponovo snabdjevate potpuno novom i svježom dozom opasnih fekalnih bakterija koje su se nataložile na tom papiru tokom prethodnih ispiranja šolja i konstantnog strujanja vazduha u zatvorenom prostoru.

- Ova saznanja u potpunosti mijenjaju pravila igre kada je u pitanju bezbjedno korišćenje javnih kupatila u tržnim centrima, restoranima, benzinskim pumpama ili na fakultetima. Osvrćući se na ekološke i zdravstvene aspekte održavanja javnih higijenskih objekata, regionalno popularni portal Telegraf napominje da bi primarni fokus u prevenciji zaraza trebao biti usmjeren na edukaciju stanovništva o pravilnom pranju ruku, korišćenju automatskih sušača na topao vazduh umjesto papira, kao i na obavezno spuštanje poklopca WC šolje prije aktiviranja vodokotlića kako bi se spriječilo širenje zaraznih čestica kroz vazduh.
Najbolja zaštita u javnom toaletu zapravo uopšte nije stvaranje improvizovanih štitova od papira, već jednostavno izbjegavanje direktnog kontakta rukama sa kvakama i česmama, te oslanjanje na prirodnu barijeru koju predstavlja naša zdrava i neoštećena koža, koja je sama po sebi mnogo efikasniji štit od bilo kog papirnog sloja koji možemo postaviti ispod sebe.












