U današnjem članku govorićemo o tome koliko je zaljubljivanje proces koji se može dogoditi u svakoj životnoj dobi i kako se emocije ne gase ni nakon godina iskustva i životnih oluja.
- Posebno kada govorimo o ženama nakon pedesete godine života, tema ljubavi i grešaka koje se u njoj prave dobija jednu posebnu dimenziju. Ljubav u tim godinama nije ništa manje stvarna, niti manje snažna. Naprotiv, ona je često dublja i ozbiljnija jer više nema potrebe za igrama i iluzijama. Ipak, i najiskusnije žene mogu da se nađu u situaciji da naprave propuste koji ih udaljavaju od njihove suštine.
Jedna od najvećih grešaka koje se javljaju jeste kada žena pokuša da oponaša mladost, umjesto da s ponosom grli svoju sadašnjost. Kada srce zatreperi, a razum utihne, tada često zaboravi da ne mora nikome ništa da dokazuje. Samopouzdanje je ono što daje snagu, a ne pokušaj da se postane neko drugi. Narod često zna reći: „Zaljubila se i poludjela.“ Upravo tako ponekad izgleda kada žene počnu da koketiraju, smiju se poput tinejdžerki, iznenada mijenjaju izgled ili oblače garderobu koja podsjeća na mladalačke dane. Na prvi pogled, sve to može izgledati simpatično, ali prava opasnost leži u gubitku sebe.
Problem nije u šminki, ni u frizuri, ni u visokoj potpetici. Problem nastaje kada žena zaboravi svoju snagu, svoje iskustvo i ono što je oblikovalo u osobu kakva jeste. Ljubav poslije pedesete nosi ljepotu ozbiljnosti, dubine i autentičnosti. Kad se žena izgubi u iluzijama i pokuša da bude ono što više nije, ona zapravo gubi ono najvrednije – samu sebe.
Mnoge žene nakon razvoda ili gubitka partnera biraju mir. I to nije znak slabosti, nego pokazatelj ogromne unutrašnje snage. To su žene koje znaju da mogu živjeti same, ali ne i usamljene. One ne traže potvrdu kroz pogled muškarca, već je pronalaze u vlastitom odrazu. Njihove riječi ne moraju biti brojne, ali svaka od njih ima težinu i ostavlja trag.
- S druge strane, ima žena koje, čim osjete pažnju muškarca, zaborave na svoje granice. Njihovo ponašanje se mijenja – postaju razigrane na način koji im ne priliči, osmijeh postaje preširok, glas neprirodno povišen. Sve to ih dovodi do situacije da u očima drugih, ali i u vlastitim očima, izgledaju manje ozbiljno i manje dosljedno sebi. A muškarci, bilo da traže ozbiljnu vezu ili prolaznu avanturu, uvijek će više cijeniti sigurnost i stabilnost.
Autentičnost je ključna. Žena koja zna ko je, ne mora glasno da govori niti da se ističe neobičnim ponašanjem. Njena prisutnost sama po sebi ostavlja utisak. Pogled pun priče, ruke koje nose bore, ali i toplinu, glas koji nosi dubinu – sve su to vrijednosti koje nijedna dvadesetogodišnjakinja ne može nadomjestiti. Žena koja prihvati svoje godine i nosi ih kao najljepši nakit posjeduje moć koju nijedna haljina ili šminka ne mogu dati.
Važno je podsjetiti se na nekoliko stvari: žena treba da se uređuje zbog sebe, jer se ona mora dopasti svom pogledu u ogledalu, a ne zbog tuđih komentara. Njene riječi trebaju dolaziti iz smirenosti, a ne iz potrebe da nekome udovolji. Bore nisu mana, već znak borbi i iskustava, a mladost nije nešto što se treba glumiti, već faza života koja je prošla i ustupila mjesto nečemu dubljem – istini i zrelosti.
Naravno, tijelo često zna podsjetiti na godine. Zglobovi, koljena i kičma nisu uvijek poslušni, ali i to je dio života. Dušu treba njegovati ljubavlju, a tijelo pažnjom i brigom. Na taj način, žena ostaje zahvalna i sebi i svom postojanju.
Zrelost nikada ne bi trebala da se doživljava kao teret, već kao najveća privilegija. To su godine u kojima žena jasno zna šta želi, ali još jasnije šta nikada više ne želi i šta ne treba dokazivati. Ljubav je uvijek dobrodošla, ali ne po cijenu dostojanstva, mudrosti ili tišine koja govori više od hiljadu riječi.
Prava ljubav nikada neće tražiti da se žena mijenja. Ona će doći sama, nenadano, i zavoljeti je baš takvu kakva jeste – bez maske, bez pretvaranja, bez šminke na duši. To je ljubav koja se ne kupuje i ne traži odricanja od sebe, već ljubav koja donosi mir i potvrdu da se prava ljepota krije u autentičnosti i samopouzdanju.
