Oglasi - Advertisement

U ovom članku otkrivamo šta neuredno dvorište može otkriti o karakteru vlasnika i koje navike se često kriju iza takvog izgleda. U nastavku saznajte koja stvar posebno upada u oči i šta ona zapravo govori o osobi…

Ponekad je ljudskom oku dovoljno svega nekoliko trenutaka da formira kompletan i dubok prvi utisak o nečijoj porodičnoj kući, ali i o sudbinama i karakterima ljudi koji u njoj provode svoje dane. Elementi eksterijera poput zarasle i bujne trave, nasumično razbacanih stvari, polomljenih saksija, oguljene ograde ili pak nagomilanih predmeta koje niko nije pomjerio s mjesta godinama, trenutačno privlače pažnju slučajnih prolaznika i radoznalih komšija.

Sadržaj se nastavlja nakon oglasa
  • Dok jedan dio javnosti čvrsto vjeruje da je vanjsko dvorište samo običan, neutralan prostor oko građevine koji nema nikakve direktne veze sa unutrašnjim karakterom čovjeka, stručnjaci iz oblasti mentalnog zdravlja tvrde potpuno suprotno. Način na koji pojedinac održava svoj intimni dom i njegovu neposrednu okolinu može otkriti nevjerovatno mnogo detalja o njegovim skrivenim navikama, potisnutim emocijama i cjelokupnom životnom stilu. Kako u svojim psihološkim analizama i tekstovima o uređenju životnog prostora navodi poznati domaći portal “Blic”, vizuelni haos na imanju najčešće uopšte nije jednostavan odraz obične lijenosti ili prolaznog nemara, već se iza svega krije znatno složenija, dublja i emotivnija ljudska priča.

Nauka koja proučava ljudsko ponašanje nudi vrlo jasna i logična objašnjenja za ove pojave, naglašavajući da prostor u kojem svakodnevno boravimo vrlo brzo postaje direktno ogledalo našeg trenutnog unutrašnjeg stanja. U trenucima kada je čovjek izložen hroničnom stresu, kada je premoren ili emocionalno potpuno iscrpljen, te unutrašnje blokade se najprije manifestuju kroz zapuštanje sopstvenog doma i prostora koji ga okružuje.

  • Sitne svakodnevne obaveze počinju neprimjetno da se odlažu za neka bolja vremena, trava sedmicama ostaje nepokošena, a odbačeni predmeti se polako, ali sigurno gomilaju na gomilama. Ljudi podsvijestno prenose svoje unutrašnje nemire i trenutna raspoloženja na fizički prostor u kojem žive, pa neuredna i zapuštena okućnica često prvenstveno ukazuje na osobu koja je prosto preopterećena teškim životnim obavezama, umorna od svakodnevne borbe ili jednostavno više nema ni mrvicu neophodne energije da se bavi stvarima koje su joj ranije predstavljale zadovoljstvo.

Posebno indikativna mogu biti ona dvorišta u kojima mjesecima, pa čak i godinama, apsolutno ništa nije taknuto niti sređeno. Regionalni magazin “Stil Kurir” detaljno se bavi ovim emotivnim stanjima i objašnjava da potpuno zapušteno okruženje nerijetko predstavlja tihi vapaj za pomoć i jasan znak duboke emocionalne iscrpljenosti, velike tuge ili potpunog gubitka životne motivacije, jer kada čovjek psihički posrne i klone, on po nekom nepisanom pravilu prvo prestane da vodi računa o estetici i redu prostora koji ga okružuje.

Sa druge strane, fenomen gomilanja starih i odbačenih stvari sa sobom nosi posebnu vrstu psihološke simbolike koja nema nikakve veze sa realnim materijalnim potrebama, već isključivo sa neprerađenim emocijama. Ljudi koji u svojim dvorištima ljubomorno i godinama čuvaju polomljen namještaj, stare gume, trule daske ili zarđali alat koji je odavno izgubio svaku svrhu i upotrebnu vrijednost, zapravo se grčevito drže sopstvene prošlosti. Kroz te materijalne predmete oni nesvjesno pokušavaju da sačuvaju davne uspomene, prividni osjećaj sigurnosti ili dijelove života kojih još uvijek nisu spremni da se odreknu i puste ih da odu.

  • Ipak, stručnjaci upozoravaju javnost da nikada ne treba donositi prebrze, površne i osuđujuće zaključke o ljudima na osnovu izgleda njihovog imanja. Veliki je broj onih koji prosto fizički nemaju vremena da se posvete hortikulturi; rade naporne poslove po cijeli dan, brinu o velikoj porodici, maloj djeci ili bolesnim i starim članovima domaćinstva, pa im spoljašnje uređivanje trave i cvijeća opravdano nije na listi prioriteta. Kod takvih porodica, spoljašnji nered nije pokazatelj loših karakternih osobina, već isključivo produkt hroničnog umora i hroničnog nedostatka slobodnog vremena.

Potpuni kontrast ovim zapuštenim imanjima predstavljaju prostori koji su uređeni sa gotovo opsesivnom posvećenošću svakom, pa i najmanjem detalju. U tim oazama perfekcionizma trava je precizno pokošena na istu visinu, cvijeće je geometrijski pravilno posađeno, a svaki pojedinačni predmet stoji tačno na svom, unaprijed određenom mjestu. Osobe koje teže ovakvom savršenstvu najčešće imaju izuzetno naglašenu, unutrašnju potrebu za kontrolom, strogom organizacijom i jasnim pravilima, dok bilo kakav oblik haosa ili nepredvidivosti u njima budi nemir.

  • Međutim, ni ovakav savršen prizor spolja ne mora nužno značiti da unutar ta četiri zida vlada apsolutna sreća, mir i porodična harmonija. Preterana potreba za perfekcijom na otvorenom prostoru ponekad može biti samo paravan koji prikriva ogromnu unutrašnju napetost, anksioznost ili očajničku želju da se po svaku cijenu kontrolišu spoljne stvari onda kada u stvarnom životu sve djeluje nesigurno i poljuljano. Kako ugledni domaći portal “Srbija Danas” u svojim tekstovima posvećenim uređenju života i mentalnom balansu zaključuje, nijedno dvorište, bez obzira na to da li je zapušteno ili savršeno skockano, ne može u potpunosti i bez greške definisati kompleksno ljudsko biće.

Nedostatak novca, hronični umor ili prosto činjenica da neko ne pridaje nikakav značaj spoljašnjem izgledu dvorišta ne umanjuju vrijednost onoga što je unutra, jer jedan dom nikada ne mora izgledati kao sa naslovne strane časopisa da bi u njemu istinski postojali neprocjenjiva porodična toplina, iskrena ljubav i duboka međusobna bliskost.