Zašto puno lakše zaspimo na kauču nego u krevetu?

Ugledni domaći magazin Lepota i zdravlje prenosi izuzetno zanimljivu i mnogima blisku neurološku analizu o jednoj od najvećih svakodnevnih misterija savremenog čovjeka – zašto je toliko lakše zaspati na kauču u dnevnoj sobi nego u sopstvenom krevetu. Iako ovo pitanje na prvi pogled može djelovati bezazleno i šaljivo, u pitanju je fenomen koji muči ogroman procenat populacije.

• Većina ljudi se svakodnevno suočava sa istim scenarijom: čim se udobno smjeste na kauč ispred televizora, oči im se same sklapaju i tonu u dubok san, ali onog trenutka kada ustanu i pređu u spavaću sobu, odjednom se potpuno razbude i osjećaju se kao da je sredina dana. Neurolozi ističu da odgovor na ovu zagonetku ne leži u kvalitetu samog dušeka, već u složenim psihološkim procesima i navikama koje nesvjesno usađujemo u svoj mozak.

Gledano iz ugla enterijera i ergonomije, svaki dizajner namještaja će vam potvrditi da klasični kauči i garniture uopšte nisu projektovani niti konstruisani za kvalitetno spavanje. Izuzev velikih i prostranih modela na razvlačenje, većina njih je preuska i prekratka da bi se tijelo moglo pošteno opustiti, zbog čega se nakon takvog sna nerijetko budimo sa bolovima u kostima, leđima i vratu, osjećajući se potpuno slomljeno.

• Pa ipak, dnevna soba nam redovno djeluje neuporedivo privlačnije, ugodnije i udobnije od spavaće sobe. Stručnjaci objašnjavaju da je tajna u atmosferi i takozvanoj pozitivnoj distrakciji koju pruža ambijent dnevnog boravka, a koja djeluje kao savršen mehanizam za opuštanje našeg preopterećenog uma.

Kako u svom tekstu dalje navodi poznati regionalni portal Zadovoljna.hr, ključni krivac za ovaj problem jeste pogrešan program koji smo sami kreirali u sopstvenoj glavi. Poznati neurolog Karol Uscamaiti ističe da ljudski mozak funkcioniše na principu asocijacija, te da nas kauč uspavljuje jer smo ga godinama nesvjesno trenirali da dnevnu sobu posmatra kao primarni prostor za relaksaciju i spavanje.

Mekani jastučići, prigušena rasvjeta i, što je najvažnije, konstantan zvuk sa televizora ili računara, djeluju na naš nervni sistem poput umirujućeg zvuka ljetnje kiše. Ova blaga i ugodna pozadinska buka pruža nam nesvjesnu utjehu i osjećaj da nismo sami, što efikasno skreće misli sa svakodnevnih obaveza i omogućava nam da zaspimo bez ikakvog napora.

• Sa druge strane, spavaća soba je u modernom društvu nažalost postala sinonim za stres, anksioznost i suočavanje sa problemima. U trenutku kada pređemo u mračnu i tihu sobu i legnemo u krevet, gubi se svaka spoljašnja distrakcija, pa naš mozak odjednom ostaje sam sa sobom u potpunoj tišini. Tada na površinu isplivavaju sve brige, strahovi, finansijski problemi i egzistencijalna pitanja koja nas muče, zbog čega spavaću sobu počinjemo duboko u sebi povezivati sa negativnim osjećajima i stanjem budnosti. Ovaj specifični oblik nesanice direktna je posljedica tjeskobe, a situaciju dodatno pogoršava i činjenica da popodnevnim drijemanjem na kauču ozbiljno narušavamo i prekidamo svoj prirodni i biološki ritam spavanja.

Da bi se ovaj pogrešan neurološki obrazac ispravio i da bismo ponovo vratili zdrav san u spavaću sobu, stručnjaci preporučuju postepeno i disciplinovano odvikavanje od spavanja ispred televizora, koje se može sprovesti kroz tri jednostavna, ali efikasna koraka. Prije svega, koliko god bilo primamljivo gledati omiljene emisije i serije u ležećem položaju, neophodno je natjerati sebe na sjedenje u uspravnom položaju, jer horizontalna pozicija na kauču automatski šalje signal tijelu da se ugasi. Takođe, preporučuje se aktivno korišćenje pauza za reklame kako biste ustali, popili čašu vode, uradili nekoliko laganih vježbi istezanja i tako pokrenuli cirkulaciju koja će vas održati budnim do odlaska u krevet.

• Na samom kraju ove analize, domaći portal B92 naglašava i podsjeća da treći, izuzetno važan korak podrazumijeva obezbjeđivanje dovoljne količine svetlosti u dnevnom boravku tokom večernjih sati. Umjesto da prostorija bude u potpunom mraku sa upaljenim televizorom, poželjno je upaliti dodatne izvore svjetlosti kako bi se spriječilo prerano lučenje melatonina, hormona zaduženog za spavanje.

Naravno, ako i pored svih ovih preduzetih mjera i dalje osjećate neopisivu i neodoljivu potrebu da zaspite usred emisije, neurolozi kroz šalu zaključuju da to može biti jasan pokazatelj dvije stvari: ili je televizijski program koji gledate izuzetno dosadan, ili iza sebe imate burne noćne izlaske i ozbiljan nedostatak sna koji vaše tijelo po svaku cijenu pokušava da nadoknadi.