U današnjem članku otkrivamo zašto, prema jednoj ruskoj naučnici, nije uvijek dobro reći „hvala“ na kompliment i kako to može uticati na našu energiju. U nastavku saznajte na koji način se, prema njenim tvrdnjama, možete zaštititi od negativnog uticaja i uroka…
Ljudska psiha krije bezbroj neistraženih kutaka, a svakodnevne interakcije koje smatramo potpuno bezazlenim mogu imati nevjerovatno dubok uticaj na naše unutrašnje stanje. Svima nam se sigurno barem jednom u životu desio onaj neobičan, naizgled neobjašnjiv scenario. Neko vam priđe, uputi toplu riječ, iskren kompliment ili jednostavno kaže jedno obično, ohrabrujuće „bravo, sjajno je ispalo“. Na vašem licu se automatski pojavi osmijeh, sa usana sklizne uobičajeno, kulturno „hvala“ i sve djeluje u savršenom redu. Međutim, kako sati prolaze, u vama počinje da se razvija čudan, turoban osjećaj mentalne iscrpljenosti, kao da je neko nevidljivom slamčicom izvukao svu radost i energiju iz vašeg bića.
- Upravo je o ovom fenomenu, koji spaja neurofiziologiju i duboku psihologiju emocija, svojevremeno govorila čuvena Natalija Behtereva, istaknuta naučnica koja je svoj radni vijek posvetila dekodiranju ljudskog mozga. Njen pogled na svakodnevne komunikacijske obrasce bio je prilično radikalan i neočekivan za naučne krugove, jer je tvrdila da automatske reakcije mogu narušiti naš unutrašnji balans. Kako prenosi ugledni domaći portal “Politika” u svojim naučnim i psihološkim osvrtima, Behtereva je često naglašavala da mozak registruje i najsitnije jezičke nijanse, te da nesvjesno izgovaranje određenih riječi može pokrenuti odbrambene mehanizme ili, naprotiv, potpuno otvoriti naša energetska vrata pred tuđim uticajima, ostavljajući nas ranjivim i praznim.
Ova teorija dobila je svoju praktičnu potvrdu kroz jedan konkretan događaj unutar zidina njenog naučnog instituta, koji je ostao zabilježen kao fascinantna studija slučaja. Naime, u njenu kancelariju ušao je mladi, talentovani istraživač, čiji su govor tijela i izraz lica odmah odavali izuzetno visoku napetost i unutrašnji nemir. Vidno uznemiren, odlučio je da podijeli bizarnu situaciju koja mu se dogodila nakon velikog profesionalnog uspjeha. Njegov naučni rad bio je izuzetno pohvaljen, što ga je ispunilo ponosom i čistom, dječijom radošću, koju je odmah podijelio sa kolegama u kolektivu. Dok je sjedio u institutske menzi, prišao mu je kolega i uputio mu riječi iskrenog divljenja, naglašavajući kako je uradio fantastičan posao. Mladić je, apsolutno mehanički i prateći pravila lijepog vaspitanja, uzvratio jednostavnim „hvala“.
- No, umjesto da proslavi uspjeh, do večeri ga je slomila Teška glavobolja, narednog dana počeo je da pravi kardinalne greške u rutinskom radu, da bi na kraju doživio potpuni mentalni blok i zbunjenost tokom važnog sastanka. Imao je snažan osjećaj da se nešto suštinski pokvarilo u njegovom unutrašnjem sklopu, iako su se oko njega dešavale isključivo pozitivne stvari. Poznati regionalni magazin “Stil Kurir” detaljno analizira ovakve psihološke fenomene i navodi da je Behtereva, nakon što je pažljivo saslušala svog saradnika, istakla kako je on zapravo upao u zamku u koju svakodnevno upadaju milioni ljudi širom svijeta, potpuno nesvjesni šta se u tom trenutku dešava sa njihovim psihofizičkim stanjem i unutrašnjom energijom.
Naučno objašnjenje koje je uslijedilo ruši uobičajene postulate o ljubaznosti i otkriva duboki jezički kod skriven u našem jeziku. Izraz koji svakodnevno koristimo za izražavanje zahvalnosti istorijski i etimološki vuče korijene iz moćne fraze kojom se priziva božanska zaštita od opasnosti. Kada nesvjesno izgovorimo tu riječ kao reakciju na nečiju pohvalu, mi zapravo šaljemo kontradiktoran signal sopstvenom sistemu. Sa jedne strane, okolina nas uzdiže, hrani naš ego i šalje nam pozitivne vibracije, dok sa druge strane naš mozak, dekodirajući drevni smisao izgovorene riječi, prepoznaje podtekst koji glasi: „spasi me i zaštiti me od ovog stanja“. Dolazi do ozbiljnog kognitivnog i emotivnog nesklada. Umjesto da mirno i sa ponosom prigrli ponuđenu nagradu za svoj trud, unutrašnji sistem se prebacuje u stanje blage anksioznosti i odbrambenog stava. Psiha počinje da se bori protiv nečega što je u osnovi lijepo, stvarajući unutrašnji raskol koji se kasnije manifestuje kroz fizički umor, gubitak fokusa i sumnju u sopstvene sposobnosti.
Behtereva je precizno definisala tri specifična mentalna mehanizma koja se automatski aktiviraju u ovakvim situacijama. Prvi i najčešći jeste duboko ukorijenjeni osjećaj nevidljivog duga. Onog trenutka kada prihvatimo kompliment na pogrešan način, u našoj podsvijesti se budi osjećaj obaveze da tu pažnju moramo nekako da vratimo, kao da smo uzeli zajam koji sada moramo otplatiti. Ljudska psiha često ne funkcioniše po zakonima čiste logike, već po principu primitivne emocionalne razmjene, pretvarajući lijep gest u nesvjesni teret. Drugi mehanizam odnosi se na opasno brisanje ličnih granica i preveliko otvaranje prema spoljnom svijetu. Prenaglašena i brza zahvalnost može nesvjesno poslati poruku sagovorniku da su sva naša vrata otvorena i da slobodno može zakoračiti u naš intimni prostor.
- Ukoliko u riječima osobe koja nas hvali ima makar i najmanje primjese skrivene zavisti, nesigurnosti ili nesvjesne ljubomore, mi te negativne elemente možemo vrlo lako upiti na emotivnom nivou, što nema nikakve veze sa misticizmom, već sa čistom ljudskom empatijom i preosjetljivošću na tuđe energetske naboje. Treći, možda i najsuptilniji dio ovog procesa, ogleda se u trenutnom gubitku osjećaja ličnog postignuća. Kada postignemo uspjeh, našem biću je potreban makar kratak trenutak unutrašnje potvrde, momenat u kojem ćemo sami sebi tiho reći: „da, ovo je moj rezultat i ja sam zaslužan za ovo“. Kada tu dragocjenu sekundu preskočimo i odmah izletimo ka spolja sa odgovorom, osjećaj autentičnog trijumfa se prosto rasprši i gubi svoju snagu.
Kada je zbunjeni student upitao da li bi situacija bila drugačija ukoliko bi se koristio izraz koji direktno implicira davanje, a ne traženje zaštite, Behtereva je potvrdila da ta lingvistička promjena sa sobom nosi potpuno drugačiju energetsku dinamiku. Izgovaranjem takve riječi mi ne nastupamo sa pozicije podređenog koji moli za spas, već sa pozicije stabilnog pojedinca koji uzvraća iz sopstvenog unutrašnjeg obilja i snage. To predstavlja znatno stabilniju i čvršću varijantu komunikacije, mada ni ona sama po sebi nije apsolutni štit od svih spoljnih uticaja ukoliko unutar nas ne postoji svjesna namjera.
Suština cijelog ovog učenja, kako je naučnica često naglašavala, nikada nije bila u tome da postanemo hladni, nepristojni ili da počnemo da ignorišemo ljude oko sebe. Naprotiv, cilj je razviti duboku samosvijest i naučiti kako da ne izgubimo sopstvenu osovinu u trenucima kada nas drugi procjenjuju, pa makar te procjene bile i najpozitivnije moguće. Predložila je nekoliko izuzetno praktičnih i jednostavnih modela ponašanja koji nam mogu pomoći da zadržimo stabilnost. Umjesto brzog i mehaničkog uzvraćanja, kompliment možemo zadržati za sebe rečenicama poput: „i meni je izuzetno drago kako je sve na kraju ispalo“. Na taj način ne prepuštamo potvrdu sopstvene vrijednosti drugima, već je čvrsto usidrujemo u sebi.
- Takođe, pažnja se može elegantno preusmjeriti jednostavnom konstatacijom: „drago mi je da si primijetio taj detalj“, čime se izbjegava ulaženje u ulogu onoga kome se sudi, a dijalog se svodi na smireno konstatovanje činjenica. Naravno, sasvim je u redu reći i tradicionalno „hvala na lijepim riječima“, ali servesno, bez ikakve unutrašnje potrebe za pravdanjem ili osjećaja da sagovorniku sada nešto dugujemo. Informativni portal “Blic” u svojim tekstovima posvećenim ličnom razvoju i mentalnoj higijeni često podsjeća da postavljanje jasnih emocionalnih granica u svakodnevnoj komunikaciji predstavlja ključni korak ka očuvanju unutrašnjeg mira i sprečavanju hroničnog umora koji nastaje uslijed neadekvatne razmjene energije sa okolinom.
Glavna poruka ove priče nije stvaranje straha od ljudskih odnosa ili bježanje od lijepih riječi, već osvještavanje načina na koji naša psiha reaguje na spoljne stimulanse. Većina ljudi kroz život prolazi potpuno automatski, koristi naučene fraze i nikada ne osjeti nikakve negativne posljedice, što je sasvim prirodno. Međutim, za one koji su senzibilniji, prepoznavanje trenutka u kojem energija počinje da otiče nakon prividno ugodnog razgovora može biti od životnog značaja. To je poziv na mali, lični eksperiment u svakodnevici. Sljedeći put kada dobijete pohvalu, nemojte žuriti sa odgovorom. Napravite svjesnu pauzu od samo jedne sekunde, udahnite, osjetite svoj uspjeh unutar sopstvenog tijela i tek onda smireno, s potpunom kontrolom, odaberite svoju reakciju. Razlika u tome kako ćete se osjećati nakon toga biće više nego očigledna, jer prave promjene uvijek počinju iznutra, izlaskom iz začaranog kruga starih i nesvjesnih navika.
